Pozdrav Nikoli Tesli pri dolasku mu u Beograd 1892. godine - Jovan Jovanović Zmaj
Ne znam sta je,je l`sustina,
Il`to cini samo mis`o-
Cim smo culi:dolazis nam,
Odmah si nas elektris`o.
Na sto zice sprovodnice,
Elektrika juri sirom,
vazduhom ce biti spoja
(posle mozda i etirom)
-Stoji stablo,stoji Srpstvo,
Majka svakom listu-sinu,
Najsveziji list mu trepnu
pa odleti u daljinu.
Ti nam,Tesla,ti vrlice,
Ode letom jace struje
U daleku Kolumbiju,
da ti munje kolumbuje.
I ti,Tesla,u kojem se
Ispolinske misli roje,
Tebe vraca neodolje,
Da poljubis stablo svoje.
Ljubi stablo,dojcine mu,
Sisni dojku,sisni vrli.
Svaka grana srpskog stabla
Tesli tepa,Teslu grli.
Beograd je danas sretan
Rukujuc`se s srpskom dikom
I otkriva srce svoje
Pred Srbinom velebnikom.
No ti moras opet natrag
-Sastanak nam kratko traje-
Al`toplotu nosi sobom
Bratinskog zagrljaja.
Ostvarena j`mis`o tvoja
Mis`o divna i golema:
Medju nam`bice veza,
A daljina nema,nema.
Razumece listak svezi
Svaku zilu svoga stabla,
(Elektrika nasih srca)
I bez zica i bez kabla.