Prva ljubavna pesma - Branko Miljković
Žudim noć lepu kad se sanja
i reci tihe ko bez moći
drhte od snova i zvezdanja
zbog nje kraj mene u toj noći.
I dokle mesec kao zlatno
gnezdo u cvetnom granju blista
a časi slatko nepovratno
klize ko kaplje rose s lista
gnezdo u cvetnom granju blista
a časi slatko nepovratno
klize ko kaplje rose s lista
Izneo bih joj svoje srce
i svoju radost i svoju tugu
na dlanu sto sni milovanje
ko toplo srce nežnu drugu.
I srce bih joj otvorio
da od nežnosti uzdrhte dani
i njen bi lepi pogled bio
u mraku vodoskok zvezdani.