Meša Selimović

Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikada više. Nikada: jedina konačnost.

Usamljenost rađa misao, misao nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu. 

Ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko. 

Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti. I nikad neće biti drukčiji. 

Vlast je najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik... 

Ja sam mali čovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usuđujem da mislim.

Život je izbor, a ne sudbina, jer običan čovjek živi kako mora, a pravi čovjek živi kako hoće; život na koji bijedno i bez otpora pristaje je bijedno tavorenje, a izabrani život je sloboda. Čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. 

 - Jesi li prijatelj s tim čovjekom?

- Nisam. Jedva se poznajemo.

- Zašto se onda zauzimaš za njega?

- Zato što neće niko, zato što je sâm, zato što je pošten.

(Tvrđava)