Šminka kroz vreme
Vekovima su muškarci i žene uživali šminkajući lice. Istorija šminkanja lica datira hiljadama godina unazad, do 1. veka Egipćana. To ne znači da su Egipćani bili prvi koji su koristili šminku, ali su prvi koji šminku prikazuju kao važan deo kulture što se vidi na drevnim egipatskim grobnim slikama.
Prvi vek je takođe pokazao upotrebu kajala za šminkanje (stara kozmetika za oči nastala brušenjem olovo-sulfida i drugih sastojaka). Kajal je prvobitno korišćen kao zaštita oko očiju.Rimljani koriste kajal za šminkanje očiju i trepavica. Koristili su i kredu za ulepšavanje. Grčko- rimski i persijski uticaji dodaju u upotrebu i kanu, za bojenje kose i lica.
Kako se šminka razvijala kroz vreme
U srednjem veku evropska kultura daje prednost bledoj koži. Ona postaje znak bogatstva i ugleda u društvu. Fokus bele kože kao znak više klase nastavio se i u doba italijanske renesanse. Žene su išle toliko daleko, da su koristile smrtonosne sastojke poput olova i arsena.
Do elizabetanskog doba šminkanje počinje da se povezuje sa lošim zdravljem. Žene sada počinju da koriste belance, jer im je on davao zdrav izgled kože.Teška šminka korišćena je samo za prikrivanje teške bolesti.
Zahvaljujući Francuzima u 18. veku licu se vraća živost i vitalnost jer su počeli da dodaju crvenu boju u šminku. Crvene usne i obrazi postaju simbol zdravlja i zabave.
Blagi pad kozmetike
Negde u vreme viktorijanske ere, našminkano lice počinje da se povezuje sa prostitutkama i glumicama. "Smerne" žene nisu dozvoljavale da im sunce ili šminka menja prirodnu boju kože. Koža im je bila prekrivena, a suncobrani su ih štitili od sunca da bi koža zadržala belinu. Umesto apotekarske šminke, korišćeni su prirodni sastojci poput ovsene kaše, meda, žumanca, ružine vodice. Obrve su se čupale, a korišćen je puder od pirinča, u prahu. Do 1900. godine bilo je veoma popularno imati bled, bolestan izgled. Srećom to nije trajalo dugo.
Moderna šminka
Od 1900. godine seže kozmetička industrija, kakva je danas. Sa porastom masovnih medija, rasla je i industrija šminke. Dok je još 1900. godine važilo shvatanje da je bleda koža znak visoke klase i zabave, a preplanula koža je označavala radničku klasu, Max Factor , proizvodi prvi parfimisani puder.
Do 1930. godine šminka je bila dostupna ženama svih društvenih klasa. Tada su žene kao Greta Garbo i Marlen Ditrih bile uzor. Kozmetički giganti kao što su Maks Faktor, Elizabet Arden, Revlon, Lankom su cvetali. Šminka je postala senzualna. Žene su imale različite nijanse za korišćenje i lakove za nokte koji su im se slagali uz šminku.
Danas dominiraju mineralne šminke, zemljane formule, koje su ekološki bezbedne.