Francuska odbrana

Francuska odbrana je šahovsko otvaranje koje počinje potezima:
1. e2-e4 e7-e6.
Jedna od osnovnih ideja sastoji se u zatvaranju polja f7 . Strategija crnog zasnovana je na ideji pomeranja ravnoteže u centru bukvalno još pri prvim potezima, što određuje složen karakter daljeg toka partije pri ovom otvaranju.
Svoj naziv otvaranje je dobilo po francuskim šahistima, među kojima je u početku XIX veka ono zadobilo popularnost. U partiji na telegrafu London — Pariz, odigranoj 1834 godine, francuski šahisti koristili su za crnog baš to otvaranje i pobedili, što je išlo još više u prilog ovom njegovom nazivu. Perve ozbiljne analize francuske odbrane sproveo je ruski šahista Karl Andreevič Janiš i one su bile objavljene 1842 godine. Zatim su se ka ovoj odbrani vraćali neki skoro najbolji šahisti sveta. Francuska odbrana je bila jednim od omiljenih odrambenih oružja prvaka sveta Botvinika i Petrosjana. Čvrsto se ustalila u repertoaru otvaranja Taraša, Nimcoviča, Rubinštajna, Boleslavskog, Bronštajna, Portiša i mnogih drugih. Od savremenih velemajstora treba pomenuti Aleksandra Morozeviča, Evgenija Bareeva, Tejmura Radžabova, koji uspešno primenjuju ovo otvaranje u najznačajnijim partijama.