Orao - Đura Jakšić

Blizu do neba gora je čarna,
ne treba orlu tek jedan let,
Samo da pusti krila nemarna -
Prezro je davno prezreni svet.
Po tamnoj magli teškog vihora
Neće na zemlju ni nebo, hol!
Nebo mu s’ čini da pasti mora,
A pusta zemlja sam jedan bol.
Tiho se vije, oblake goni,
Preziruć gleda u sunčan zrak…
Strelovit posle na zemlju roni
I krvlju kaplje zemaljski mrak.