Hiljadu stabala, a on jedan - Desanka Maksimović
Hiljadu stabala, a on jedan svega
hoda kroza šume drevni hram,
i mada jedan, ne oseća se sam -
bliska su mu ta bića oko njega.
Prolazi kraj jela gustog zbega,
mirišu iglice, smola, suhi čam,
licem mu sklizne s grana rose gram,
s duše sleti noćne more stega.
Krv zažubori i listaju pluća,
svih tih bića zelena tisuća
bliska mu je kao ljudski stvor.
Život mu postaje lak i jasan,
vodi sa šumom sad nem, sada glasan,
drveću samo shvatljiv, razgovor.