Radosti - Desanka Maksimović
Kao svetiljka kraj obale rečne
sto se drhtavo produži u vodi,
u duši našoj svaki mučan dan
bolno i drhtavo se nastavi.
A radosti isčezavaju brzo
kao kružni talasi na vodi,
kao beli oblaci na nebu,
kao proleća
radosti isčezavaju brzo.
Slično ponornicama u dubine
zemljine tople i tamne što rone
bežeći od pogleda, bola kap
traži duboke kutove srca.
A radosti su naše krilate,
kao mirisi proletnji,
kao nove ljubavi
radosti su naše krilate.
Žudno, kao školjka zrno peska
sto prigrli i obvije biserom
duša naša hvata se za bol
i najdražim ga blagom ogrće.
A radosti se opaze tek kad prođu,
kao iluzije 'tica šarena,
kao mladost
kao život
radosti se opaze tek kad prođu.