Nikoli Tesli - Desanka Maksimović
Kako je moguće, tvorče zemnih sunaca i mesečina,
rođače Peruna i gromovnik Ilije,
koji si išao od ljudskog nesna do nesna,
svetleći dok se formula sazvežđa ne sračuna,
dok se ne zabeleži tek rođena pesma,
kako je moguće da i tebe tama skrije!
Zar je i tebe koji si krao oganj vasiona,
koji si osvetljavao po bespuću lađe,
punio bljeskom koncertne dvorane,
gnjurao ruke u matice ozona,
morala sudbina drugih ljudi da snađe!
Ti koji si u svakome kraj nas plamu,
svakoj žarulji, munje obasjanju,
zar nisi mogao pomrčini uteći?
Zar i ti,koji si oko nas razgorio tamu,
morade u nju leći?
Zašto te ne sahranismo u sante polarne,
gde su noći svetle i bele,
pa bi, kad ti zrak mesečine i sunca
biljurni kovčeg darne,
munje se oko njega razletele!
Pa bi i mrtav ležao u sjaju,
povezan s nama u svakome časku,
i prateći svetlosne oluje
i mrtav prisustvovao sunčevu rođaju
i mesečevom za gore zalasku!