Sve boje sveta - Miroslav Mika Antić

Cudan je ovaj svet u meni
kad se od lisca zazeleni
ili poplavi kao svila
od decje kose i pticjih krila.
Cudan je ovaj svet u meni
kad sve pozuti i porumeni.
Van mene dosta boja zivi.
Van mene katkad sve i posivi,
ili se smraci
i naoblaci.
Dobro je zato sto postoje
i ove moje lepse boje.
I neki osmeh suncan i plah
I vetar necujan kao dah.
Pa sve kad trne
i sve kad svene,
kad tmurno izgleda svet oko mene,
u meni bukti sto vatrometa
nekakvog sarenijeg i lepseg sveta.
Ponekad zelim da podelim
moje rumeno sa gradom celim,
i moje belo sa zutom travom,
i moje zuto sa noci plavom,
i moje plavo sa rekom snenom...
Jedino cuvam ono zeleno
za neke oci sto nisu moje,
ali iz njih rastu,
odavno rastu
sve druge oci i druge boje.