Džordž Gordon Lord Bajron - Kontesi Terezi Gvičoli

Bolonja, 25. avgust 1819.
Draga moja Tereza,
pročitao sam ovu knjigu u tvojoj bašti - ljubavi moja, nisi bila ovde, inače je ne bih mogao pročitati. Ovo je tvoja omiljena knjiga, a njen pisac je bila moja prijateljica. Nećeš razumeti ove engleske reči, a neće ni drugi - upravo i zato ih ne pišem na italijanskom. Ali poznaćeš rukopis onoga koji te je strasno voleo, i shvatićeš da je nad tvojom knjigom mogao misliti jedino o ljubavi. U toj reči lepoj na svim jezicima, ali najlepšoj na tvome - amor mio- sadržan je sav moj život, i sada i ubuduće. Osećam da ovde postojim, a plašim se da ću postojati i posle ovoga; a ti si žena, osamnaest ti je godina i pre dve godine si izašla iz manastira. Žalim, iz dubine duše, što nisi tamo i ostala - ili što te barem nisam sreo pre nego što si se udala.
Ali, sve je prekasno. Volim te i ti mene voliš - tako bar kažeš, i ponašaš se kao da je tako, što je za mene u svakom slučaju velika uteha. Ali ja prema tebi osećam i nešto više od ljubavi, i ne mogu prestati da te volim.
Seti me se, ponekad, kad nas Alpi i more budu razdvajali, ali to se neće desiti osim ako ti to budeš želela.
Bajron