Gornji grad - Ivo Andrić
3182 |
0 |
Kao sat koji iskucava neko crno vrijeme
Bije moj štap o pločnik.
Nečija mlada žena, što prekida
Pjesmu i pomalja glavu kroz prozor,
Glavu sa licem mladih, rano
Ostarelih majki;
Ta nečija žena me boli kao
Živa rana.
Kako sporo idem. Kako teško mislim
Na stvari koje ispuniše moj život!
Kako vjetar navaljuje iza ugla!
Šta li ću tu? Sve mi se čini:
Još ću te sresti negdje!
O ponose! O snago!
O slomljeno krilo i pokislo perje!
Šta li ću tu? I kad bih te sreo
Šta bih ti mogao reći?
Ja sada mogu samo ćutati
Minutima poslednjeg ćutanja.
