Planu vidik u plavom požaru - Sergej Jesenjin

Planu vidik u plavom požaru.
Ljubljena daljina u magli osta.
Prvi put zapevah o ljubavnom žaru,
Prvi put mi je i skandala dosta.
Bio sam ko napuštena bašta,
I na žene, i na piće lakom.
Već mi dojadila ta zabava tašta
Da rasipam život i kapom i šakom.
Sad bih samo jos hteo da gledam
Zlatni vrtlog kad ti muti oči,
Da ti prošlost pomenuti ne dam,
kako ne bi mogla drugom poći.
Ko će tvome stasu da odoli!
Kad bi bila tvoja duša orna,
Shvatila bi kako mangup voli,
Shvatila bi kako je pokoran.
Ja bih ostavio krčme javne,
Ni stihove ne bih pisao, zanesen,
Samo bih ti ruke i kose tavne
Milovao cvetom, nežno, u jesen.
Pošao bih s tobom u daleki svet,
Gledamo: za nama naša prošlost osta.
Prvi put opevah ljubavi cvet,
Prvi put mi je i skandala dosta.