Pitanje - Desanka Maksimović
U jedno toplo veče, pred kraj leta,
dao si mi prvi osmeh.
To je videla reka svojim sjajnim okom,
koje je po njoj plovilo,
i kraj koje smo šetali.
Da li sam ti tada bila zaista draga?
A ja sam ti dala stotinu drugih osmeha.
Možda ti je i to malo bilo?
U jedno toplo podne, pred kraj leta,
kad su umirali žuti,
ostareli suncokreti i mirisali teško,
ti si se opio njihovim mirisom
i poljubio mi kosu.
Da li sam ti zaista tada bila draga?
A ja sam ti po stotinu jutara
slala po stotinu poljubaca.
Možda ti je i to malo bilo?
I jednom u početku jeseni
poklonio si mi svoje srce samo za jedan dan,
za lepi, setni septembarski dan.
A ja sam ti dala svoje srce zauvek.
Htela sam ti ih dati još stotinu;
ali sam imala svega jedno, malo, nesretno srce.
Da li ti je ono dosta, dragi?