Zvonite zvuci - Vojislav Ilić
Zvonite, zvuci …
A večer kad se na zemlju sprema,
Umorni grleć svijet,
I srce drhću – i riječi nema
Da želji prida let:
Razbivši harfu o kamen hladni,
Ja sklapam pogled svoj
I strepim, tonem … i našto zvuci,
Kad čujem šapat tvoj!
O zvučne strune nemirnih dana!
Čuvajte slatki glas
Za pozdrav dana, kad zora rana
Istokom raspe kras;
Pa svu noć budan kad pogled sklopi
Anđelak mili moj:
Zvonite zvuci, zvonite zvuci,
Zvonite onda njoj.