Izgubili smo... - Pablo Neruda
6983 |
Izgubili smo i taj suton.
Niko nas noćas nije video spojenih ruku
dok je modra noć padala na zemlju.
Vidio sam sa svog prozora
svečanost zalaska na dalekim bregovima.
Ponekad bi se kao novčić
užario komadić sunca u mojim rukama.
Sjećah te se duše stegnute
i po toj tuzi ti me poznaješ.
Gdje si tada bila ?
S kojim ljudima ?
Koje si riječi govorila ?
Zašto mi sva ta ljubav dolazi odjednom
kada sam tužan i znam da si daleko ?
Pala je knjiga koja se uveče uzima
i kao ranjeni pas moj plašt se uz noge vuče.
Uvijek,uvijek ti odlaziš uveče
tamo gdje sumrak juri brišući statue.
vera stojkova
