Domaći pesnici Priviđenja - Ivo Andrić
3329

Zaista, zrak si samo? I to je sjaj u meni što se sad, nestajući, rasipa, u prazninu, osvetlivši mi put, i bezdan, u isti mah? Sve su to bile, dakle, prolazne samo seni na koje sam, kroz blagost, i žalost, i tišinu, stresao, ustreptao, svoj zvezdan, zračni, čisti, prah? …