Mesečina - Pol Verlen

Pejzaz bez premca, to je vaša duša
Gde idu ljupke maske, plešu krinke,
A svi ,dok zvonka lauta se sluša,
Ko da su tužni ispod čudne šminke.
Premda u pesmi setno im trepere,
Pobedna ljubav, život dnevnog sjaja
U sreću kao da nemaju vere,
A pesma im se s mesečinom spaja.
Sa mesečinom i tužnom i lepom
Od koje ptice sanjaju u borju
I vodoskoci u zanosu slepom
Jecaju, vitki, u svome mramorju.