Zbogom, mašto moja - Volt Vitmen

Zbogom , Mašto moja!
Zbogom mili druže, ljubavi mila!
Ja odlazim, ne znam kuda,
Ni kakvoj kobi, ni da li ću te opet videti.
Zbogom dakle, mašto moja .
Još samo jedno – da se osvrnem za trenutak;
Sve sporije , sve slabije otkucava sat u meni,
Odlazak, sumrak , ubrzo staće srčani damar.
Dugo smo zajedno živeli, radovali se , milovali ;
Divno ! – a sada rastanak- zbogom , Mašto moja .
Pa ipak , da se ne zaletim;
Zaista , dugo smo živeli , spavali , pročišćavali se ,
u stvari se stopili u jedno;
Pa ipak , tako umiremo li, zajedno umiremo ( jeste,
ostaćemo jedno)
Odlazimo li ikuda, zajedno idemo u susret onome
što biva ,
Možda ćemo bogatiji biti i radosniji , i nešto
naučiti,
Možda me to sada u stvari ti privodiš istinskim
pesmama ( ko zna ? )
Možda to ti zapravo otvaraš , okrećeš bravu smrti -
pa onda , konačno.
Zbogom – i zdravo ! – Mašto moja .