Leto - Viliam Blejk ( Wiliam Blake)

Ti, što kroz naše prolaziš doline,
Obuzdaj svoje besne konje, smiri
Iz nozdrva im plamen! ti, o Leto,
Dizalo tu si često zlatni šator
I spavalo pod hrašćem, dok ti telo
Gledasmo žarka ti i cvetnu kosu.
U najdubljem smo hladu slušati znali
Tvoj glas, dok podne vozi svoja kola
Ognjena preko nebesa; uz vrela
Sedni, u vlažne doline nam, pokraj
Obale bistre rijeke, baci svoje
Svilene halje i potrči u nju:
Doline naše vole žarko Leto.
Slavan je naših barda strune zvon,
Mladići su nam jači od južnjaka,
Djevojke Iepše u svom čilom plesu;
Imamo vedre svirale i pesme,
Jeke i vode čiste kao nebo,
I lovor-vence protiv sparne žege.