Čovek - Desanka Maksimović
Poznavala sam u detinjstvu pticusrca sitnog kao lešnik,a umrla je od tuge...…
Apoteka - Oskar Davičo
Na ti ovaj pogled s tri baterije snai uzmi još krišku anarhije željanamazanih puterom i medom...…
Čarolija - Mika Antić
Nekom zabranjuju zvezde.Nekome krila.I lasteJa ne zabranjujem ništa.Sme se sve sto se ne sme.Samo jedno te molim:pokušaj da ne rasteš...…
Psovke nežnosti - Mika Antić
Sad shvatam:nismo došli zadovoljni ko travešto rastu da se zgaze kroz cvrkutave zore.Mi smo zvezdešto ludo u mrak se stmoglavei zbog jednog bljeska ne žale da izgore.Imamo rukedobrekao pijane lasteda se grlimo plavo i gasimo u letu...…
Ostajte ovdje - Aleksa Šantić
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg nebaNeće vas grijat' ko što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljebaGdje svoga nema i gdje brata nije...…
Nekome ko će razumeti - Mika Antić
Sad shvatam: nismo došlizadovoljni ko travešto niču da ih gazenečije trapave zore.Mi smo zvezde, što ludou mrak se strmoglavei zbog jednog bleskane žale da izgore.Imamo ruke, dobrekao aprilske laste,da se grlimo plavoi gasimo u letu.I prisutni smo zbog nebašto mora da izrasteu pupljcima vidaponekome u svetu...…
Zalazak sunca - Jovan Dučić
Još bakreno nebo raspaljeno sija,Sva reka krvava od večernjeg žara;Još podmukli požar kao da izbijaIz crne šume starih četinara.Negde u daljini čuje se da huktiVodenički točak promuknutim glasom;Dim i plamen žderu nebo koje bukti,A vodeno cveće spava nad talasom...…
Ovo je pesma jedne košulje... - Mika Antić
Ovo je pesma jedne kosulje,zaljubljene do okovratnika u jednu sasvim banalnu drvenu stipaljku, i glasi:Drzis me na ovoj ljuljasci da se ne okliznem. Da mi suze ispare na suncu...…
Ex Ponto ( odlomak) - Ivo Andrić
Žene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kiša jutarnja, ali u naš život ulazite kao pljusci nošeni vihorima. Preko vaših bijelih tjelesa pjeni se bučno život naš, zaustavlja se u virove i pada strmoglavce...…
Potrebno mi je... - Desanka Maksimović
Potrebno mi je mnogo sunca,i to noću, jedno da me susreće,jedno da zamnom svetlost baca,u ponoru jednom dubokom,jedno da nosim u rucikad od jada ne vidim prst pred sobom.…
Priviđenja - Ivo Andrić
Zaista, zrak si samo? I to je sjaj u meni što se sad, nestajući, rasipa, u prazninu, osvetlivši mi put, i bezdan, u isti mah? Sve su to bile, dakle, prolazne samo seni na koje sam, kroz blagost, i žalost, i tišinu, stresao, ustreptao, svoj zvezdan, zračni, čisti, prah? …
Rosa pada - Milan Rakic
Nebo je sivo, mesec bled,Tisina svuda, mir.Ne sumi sad platana red,I ne zubori vir...…